Health Club Logo

KINEZITERAPIJA I NJENA PRIMENA U OPORAVKU OD POVREDA

Fizikalna terapija – kineziterapija predstavlja primenu pokreta u lečenju bolesnika.


Fizikalna terapija – kineziterapija predstavlja primenu pokreta u lečenju bolesnika. Kineziterapija se primenjuje zato što je ona osnova funkcionalnog lečenja i osposobljavanja pacijenata nakon povreda i bolnih stanja. Bez kineziterapije se ne može zamisliti lečenje povreda u rehabilitaciji.

Kineziterapija predstavlja lečenje pokretom i ima: opšte, refleksno i lokalno dejstvo na organizam pacijenta.

Opšte dejstvo kineziterapije odlikuje se povećanom brzinom i prilivom cirkulišeće krvi u sva tkiva lokomotornog aparata, pojačava se rad srca i krvnih sudova, ubrzava aktivnost pluća, povećava disajni volumen i razmena gasova. Vežbe povećavaju snagu, otpornost, elastičnost mišića, zglobova i ligamenata, koordinaciju pokreta. One takođe, povoljno utiču na apetit i san, pomažu odbrambene snage organizma i stimuliše mehanizme zarastanja.

Refleksno dejstvo kineziterapije ima uticaj tako da vežbanje jednog segmenta izaziva refleksno povećanje cirkulacije krvi i metabolizma u drugom kontralateralnom segmentu tela, čak i kad taj deo tela miruje.

Lokalno dejstvo kineziterapije odlikuje se poboljšanjem smanjenih i oslabljenih funkcionalnih sposobnosti lokomotornog aparata. Primena kineziterapije dovodi do povećanja: obima pokreta, snage, brzine i koordinacije.

Rano sprovođenje kineziterapije u povredjenoj regiji sprečava prekomerno stvaranje ožiljaka, skvrčavanje ligamenata i zglobnih čaura.

CILJEVI KINEZITERAPIJE

Ciljevi kineziterapije su: Poboljšanje obima pokreta i funkcije zglobova, povećanje mišićne snage, održavanje pravilnog položaja tela, istezanje skraćenih mišića. Ciljevi u fazi imobilizacije su: poboljšati vaskularizaciju i stimulaciju regenerativnih procesa, sprečiti atrofiju povredjenog tkiva, poboljšati lokomotorne sposoobnosti neoštećenih segmenata ekstremiteta i trupa

Kineziterapija predstavlja vežbanje tj. lečenje bolesnika pokretom. Vrste terapeutskih vežbi mogu biti:

  • Pasivne vežbe
  • Aktivne vežbe (aktivno -potpomognute vežbe, aktivne (nepotpomognute) vežbe, aktivne vežbe sa opterećenjem)

Pasivne vežbe

Pasivne vežbe se rade kada bolesnik ne može da kontrakuje tj. pokrene svoje mišiće pa terapeut obavlja pokrete u zglobu bez aktivacije mišića bolesnika.

Potpomognute vežbe se rade kada bolesnik može delimično da kontrakuje svoje mišiće, a terapeut mu pomaže da obavi pun pokret. Najviše se koriste za sprečavanje kontraktura zglobova i u postoperativnom oporavku. Koriste se pasivni pokreti ekstremiteta.

Ove pokrete pacijent nije u stanju sam da izvede, zbog odsustva kontrakcije svojih mišića, već druga osoba koja vežba sa pacijentom. Pacijent eventualno može da izvede pokret koristeći mišićnu snagu zdravog ekstremiteta. Pasivne vežbe se koriste uglavnom kod stanja perifernih oduzetosti, kada mišić ima ocenu 0 ili 1 pri manuelno mišićnom testu (MMT). Pasivne vežbe ne treba primenjivati nakon preloma kostiju lečenih gipsanom imobilizacijom jer može doći do cepanja adhezija što je praćeno bolom, spazmom mišića i produženjem lečenja. Takođe primena pasivnih vežbi se ne preporučuje kod zapaljenskih reumatskih oboljenja, pre svega kod reumatskog artritisa gde treba primenjivati samo aktivne vežbe.

Aktivne vežbe

Aktivne vežbe predstavljaju rezultat voljne mišićne aktivnosti i one čine najvažniji deo kineziterapije. One obezbeđuju kako motornu edukaciju tako i reedukaciju pacijenta. Aktivne vežbe predstavljaju samostalnu kontrakciju mišića, kada bolesnik može samostalno da kontrakuje svoje mišiće i vrši pun obim pokreta.

Aktivno-potpomognute vežbe

se izvode onda kada je mišićna snaga slaba i nedovoljna da se savlada opterećenje koje predstavlja zemljina teža, tj kada pri MMT takav mišić ima ocenu 2.

Pomaganje pri izvođenju vežbi može biti: pridržavanjem od strane terapeuta koji vežba sa pacijentom,
korišćenjem suspenzije, izvođenjem vežbi u vodi, potpomaganjem od strane druge (neoštećenje ruke).
Aktivne (nepotpomognute) vežbe

Predstavljaju glavni element kineziterapije i primenjuju se kada je mišić u stanju da izvede pokret u punom obimu uz savlađivanje zemljine teže.

Aktivne vežbe sa opterećenjem

se prvenstveno koriste u cilju povećanja mišićne snage i naknadne hipertrofije mišića. Da bi se postiglo povećanje mišićne snage, treba da se primeni pravilo maksimalnog opterećenja.

Prvi osnovni metod kineziterapije su vežbe istezanja i povećanja obima pokreta. Istezanje je proces koji mora biti redovan, ritmičan i u kontinuitetu. Vežbe istezanja relaksiraju mišiće, sprečavaju stvaranje priraslica, smanjuju bolnost i povećavaju vaskularizaciju. Drugi osnovni vid kineziterapije su vežbe snage.

ZAŠTO KINEZITERAPIJA?

Pošto pacijenti sa reumatološkim oboljenjima kao i sa raznim vrstama povreda imaju sniženu mišićnu snagu i atrofiju muskulature, potrebno je primenjivati kineziterapiju. Takođe neadekvatne vežbe mogu da povećaju zapaljenje zglobova pa kineziterapija mogla biti individualno dozirana za svakog pacijenta.

Postoji mogućnost vežbanja u bazenu koja obezbeđuju lakše pokrete tako da se preporučuje kod teže pokretnih pacijenata zbog smanjene gravitacije u vodi.

Izvor: drgaletic.rs


09.02.2019.
Health Club Logo

Video treninzi

Gomila treninga koje možeš raditi samostalno, u teretani ili kod kuće, dostupno sa sajta ili YouTube kanala potpuno besplatno.

Nema izgovora!

Pogledaj treninge
Health Club Logo

Sva prava na sadržaj zadržana, i u vlasništvu Health Club-a. Ukoliko prenosite tekst sa ovog sajta, sve što tražimo je da pritom linkujete na originalni izvor.

Vežbajte odgovorno i u granici svojih mogućnosti.

linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram